E-SAVJETOVANJE I E-PSIHOTERAPIJA ZA ‘DIGITALNE UROĐENIKE’

Therapy 2.0 Dobre prakse

Posjetite Therapy 2.0 dobre prakse

Jedan od ciljeva projekta Therapy 2.0 je pružiti uvid u međunarodno stanje usluga e-savjetovanja i e-terapije. U tu svrhu projektni konzorcij napravio je zbirku primjera dobre prakse. Kao rezultat toga, na platformi Therapy 2.0 predstavljeno je 48 primjera dobre prakse iz Europe i šire.

U prvom koraku identificirano je 100 slučajeva iz 25 europskih i 5 neeuropskih zemalja. Projektni partneri koristili su predložak u kojem su identificirane teme, ciljne skupine i vrste dobre prakse. Mogući su višestruki odabiri, stoga rezultati u pojedinačnim sekcijama ne daju zbroj od 100%.

Neki od rezultata su:

U većini primjera ciljna skupina usluge su odrasli (84%). Samo 40% se izričito obraća (također) djeci ili adolescentima. Manje od 20% ponuda namijenjeno je roditeljima, parovima, terapeutima / savjetnicima i zdravstvenim stručnjacima.

Teme koje se obrađuju su različite. Više od polovice usluga nudi opće savjetovanje ili psihoterapiju neovisno o određenim temama. Oko trećine dobrih praksi izričito se odnosi na depresiju (33%) i anksioznost (29%). Opsesivno-kompulzivni poremećaji, problemi s prehranom, ovisnost i problemi u odnosima imaju prilično slabu zastupljenost: samo 5 do 8% usluga odnosi se na osobe s takvim problemima. Pojedinačni slučajevi odnose se na stres, pregorijevanje, probleme sa spavanjem, seksualno nasilje i kronične bolesti. U nekim slučajevima nudi se i savjetovanje koje se odnosi na obrazovanje i osposobljavanje i na probleme u radu.

Vrste online usluga većinom se odnose na savjetovanju (57%) i psihoterapiju (48%). Edukacija, online materijali za obuku, informacijske platforme i online zajednice zastupljene su s manje od 20 posto.

Analiza različitih zemlja nije pokazivala dosljednu usredotočenost na ciljne skupine, teme i vrste usluga. U Kanadi i Australiji pronađena je značajan ponuda visoko kvalitetnih online usluga, što se može pripisati niskoj gustoći naseljenosti i nedostatku usluga licem u lice u obje zemlje. U nekim europskim zemljama, uglavnom u Ujedinjenom Kraljevstvu, otkriven je znatno veći postotak psihoterapijskih usluga u odnosu na savjetovanje. Ovaj rezultat se vjerojatno može pripisati specifičnim zakonskim propisima i zdravstvenim politikama u različitim zemljama. U Velikoj Britaniji nacionalni zdravstveni servis (NHS) djelomično snosi troškove za online terapijske usluge, dok slični pristupi još ne postoje u drugim europskim zemljama. U Skandinaviji i Baltičkim državama znatan broj savjetodavnih platformi odnosi se na obrazovanje i osposobljavanje, učenje i strukovne teme.

100 slučajeva dobre prakse prošlo je procjenu kvalitete od strane konzorcija projekta. Kriteriji kvalitete bili su aspekti poput pristupačnosti za ciljnu skupinu, transparentnost online usluge i etičkih aspekata. Nadalje, uzete su u obzir i značajke organizacija koje pružaju uslugu: kvalifikacija savjetnika i terapeuta i teorijskih pristupa kao i tehnički aspekti, npr. kvaliteta softvera, sigurnost poslužitelja i jednostavnost korištenja.

Pomoću kontrolne liste kvalitete, partneri u projektu smanjili su dostupne slučajeve dobre prakse na njih 48 koji su bili uvjerljivi u smislu sveukupne kvalitete. Ti se primjeri dobre prakse prikupljeni i detaljno opisani na Therapy 2.0 platformi. Nekoliko funkcija pretraživanja olakšava odabir primjera dobre prakse.